Poslovice i izreke ikavske kajkavštine

ZDRAVLJE, BOLEST, SMRT

Zdravje je najvekše bogactvo.

Betežni zdravoga nosi.

Do si zdahne, si odlahne.

Nigdo ne zna kaj h sebi nosi.

Nigdo ne zna kaj ga čeka.

I želizo se razdere, a kam pak čovik.

Samo se jemput živi.

Danas jesmu, jutri nismu.

Kaj mora bit, mora bit.

Kaj je sujeno, sujeno je.

Se je moguče na tomu svitu.

Kaj smu na tomu svitu.

Ne moreš žif h grop.

Pokora, kak si mi teška.

Bok zna kaj nas čeka.

Sakomu je jengovo zlo najvekše.

Sakomu je jengova muka najteža.

Saki nosi svoj kriš.

Nigdo ne bu ostau za sime.

Da sova hukne, h saku se hižu zi smrtjum nalukne.

Saka sviča dogori.

Samo se hmrit mora.

Si bumo prešli na Linartovo, al’ to bumo ostavili za zadje.

Se bu to ilovača h Laduču potegnila.

Pri Svetomu Križu se najdulje počiva.

Smrt bu došla sama, ne moraš je dozivat.

Smrt ne pita za lita.

Ni mu još bilo vrime za hmrit.

Zdravi betežnomu ne veruje.

Kak čovik živi, tak i hmre.

BRAK

Ženi se daleko, a pokumi se prik plota. Bogi je tič teri ne more svojega perja nosit, a još je bol bogi dečko teri si

RODBINSKI ODNOSI

Dobar suset je bolši ot se rodbine. Kado bu komu, nek svoj svomu. Da je brat dobar, i Bok bi ga imau.  

ŠKOLA I ZNANJE

Po kaj hodiš h školu? Kaj te h školi niš nisu nafčili? Dobra misau nima cine. Čovik se vuči dok je žif, a na zadje

SOCIJALNI I DRUŠTVENI POLOŽAJ

Bogatašu kak oče, a bokcu kak more. Bolše je devet nadilit, nek jednoga prosit. Ni grih prosit. Sekira mu je h met opala. Vrak ide

NOVAC

Namičem h vriču bez gna. Najskuplije ni i navik najbolše. Škrti dvaput plača. Kojska rit i popofski žep su isti – nigdar jim ni dost.