Poslovice i izreke ikavske kajkavštine

DJECA

Deca su deca.

Jedno dite, ni jedno dite.

Bole jedno, nek ni jedno.

Mala deca  mala briga, velika deca – velika briga.

Decu je teže čuvat, nek vriču buh.

Deca se vučiju od mala.

Decu triba obrisat z perilekum kaj buju bolja.

Kat deca imaju pineze, kramari tržiju.

Nigdo ne zna kaj hrani.

Trn se od maloga špiči.

Želizo se kuje dok je vruče.

Kado bu tebe na noge postaviu?

Krava hodi za jaslam.

Noseča je, kada poje h Rim?

Kakav čača, takav sin, kakvo drivo, takav klin.

Kakva mater, takva kči, kakva koza, tak beči.

Lipo, črleno dite ne potiple hranu.

Drivo se ot mala zvija.

Či se dite da napravit, unda se se more napravit.

Najlipše je imat decu.

 

RODBINSKI ODNOSI

Dobar suset je bolši ot se rodbine. Kado bu komu, nek svoj svomu. Da je brat dobar, i Bok bi ga imau.  

VEZE I MITO

Kado ima strica i h nebo se dosmica. Kado je bliže ogju, bole se grije. Či bol mažeš voz, bol se i voziš. Če očeš

BRAK

Ženi se daleko, a pokumi se prik plota. Bogi je tič teri ne more svojega perja nosit, a još je bol bogi dečko teri si

LJUDSKI ROD

Čovik se vuči dok je žif i nazadje hmre bedast. Si ljudi se znaju. Naj smo kakvi smo, samo naj smo svoji. Si smu pot

MARLJIVOST I LIJENOST

Da ti ruke dilaju kak jezik, se bi več bilo zbavleno. Kaj dilaš, sebi dilaš. Kak si posijau, tak buš i žeu, kak buš dilau,