Poslovice i izreke ikavske kajkavštine

DJECA

Deca su deca.

Jedno dite, ni jedno dite.

Bole jedno, nek ni jedno.

Mala deca  mala briga, velika deca – velika briga.

Decu je teže čuvat, nek vriču buh.

Deca se vučiju od mala.

Decu triba obrisat z perilekum kaj buju bolja.

Kat deca imaju pineze, kramari tržiju.

Nigdo ne zna kaj hrani.

Trn se od maloga špiči.

Želizo se kuje dok je vruče.

Kado bu tebe na noge postaviu?

Krava hodi za jaslam.

Noseča je, kada poje h Rim?

Kakav čača, takav sin, kakvo drivo, takav klin.

Kakva mater, takva kči, kakva koza, tak beči.

Lipo, črleno dite ne potiple hranu.

Drivo se ot mala zvija.

Či se dite da napravit, unda se se more napravit.

Najlipše je imat decu.

 

LJUDSKI ROD

Čovik se vuči dok je žif i nazadje hmre bedast. Si ljudi se znaju. Naj smo kakvi smo, samo naj smo svoji. Si smu pot

GLAD I ŽEĐ

Bolše nam je vina pit nek h črnoj zemli gnit. Najiu se je do guta. Tak sam se najiu da si dosegnem z malim prstum.

SOCIJALNI I DRUŠTVENI POLOŽAJ

Bogatašu kak oče, a bokcu kak more. Bolše je devet nadilit, nek jednoga prosit. Ni grih prosit. Sekira mu je h met opala. Vrak ide

ŽENE I MUŽEVI

Baba bi i vraga fkanila. Baba je pokora bez tere ne moreš bit. Baba je tri dana starija od vraga. Bole da je baba slipa,

BUDALE I PAMETNI

Saki bedak ima svoje vesele. Naj mlatit praznu slamu. Naj se napak spominat. Buj tiho več jemput. Ne znaš kado je bol bedast. Deca kažeju