Poslovice i izreke ikavske kajkavštine

MARLJIVOST I LIJENOST

Da ti ruke dilaju kak jezik, se bi več bilo zbavleno.
Kaj dilaš, sebi dilaš.
Kak si posijau, tak buš i žeu, kak buš dilau, tak buš i jiu.
Čovik se ne cini po odilu, nek po dilu.
Za dobrim se kojum fejst praši.
Do po liti hladuje, po zimi gladuje.
Čega se oči bojiju, ruke ščiniju.
Zamazane ruke pineze brojiju, a čiste lačne glediju.
Živi kaj plebanušof bik.
Grunt ne triba ležaka, nek težaka.
Trsje ne išče molitve, nek motike.
Najpri posau, a unda vesele.
Ni dost povidat, triba nikaj i napravit.
Vudri brigu na vesele.
Ni klaka ni sigdi jednaka.
Z trbuhum za kruhum.

GLAD I ŽEĐ

Bolše nam je vina pit nek h črnoj zemli gnit. Najiu se je do guta. Tak sam se najiu da si dosegnem z malim prstum.

NOVAC

Namičem h vriču bez gna. Najskuplije ni i navik najbolše. Škrti dvaput plača. Kojska rit i popofski žep su isti – nigdar jim ni dost.

PODRIJETLO I NARAV

Deni pesju capu na sto, una neče, nek pot sto. Jajce je jajcetu slično. Kaj zi šume dojde, h šumu beži. Tiha voda brige gloda.

BUDALE I PAMETNI

Saki bedak ima svoje vesele. Naj mlatit praznu slamu. Naj se napak spominat. Buj tiho več jemput. Ne znaš kado je bol bedast. Deca kažeju

ĐAVAO

Vraga ni triba dozivat, un i sam dojde. Vrak nigdar ne spi. Došo bu vrak po svoje. Vragu tamjan smrdi. Vrak ide na velki kup